Pred Presvetim

U snu idem u nepoznato,
naprijed kroz maleni prolaz.
Nađem se u prirodi
gdje sve je obojeno i u cvatu.
Pjev ptica odzvanja u zraku
što prate zvuke harfi
iz crkvice što dolaze.

Pa idem dalje do ulaza,
zastanem i ugledam mnoštvo,
koljena su prignutih
i glave im u naklonu
u tišini se mole,
a gle naprijed u sredini
Presveto je izloženo.

Svjetlost sve obasjava,
mir se svuda osjeća
i radost im srca grije,
a sve brige poništava.

Dok svetost me obuzima
padam i ja pred Svjetlom
dijeleći isti trenutak svet.

Gledam i radujem se Tebi,
prepuštam se milom zvuku
i riječi Tvoje u srcu osluškujem.

Neizmjerna radost sad me grije
budeći osjećaje zanosa i sreće…

Riječi ne postoje za opisati sve to…