Bijeg prema svjetlu

Gledam sjetno u daljinu.
Sve je sitno, nedostižno.
Al da otputovat mi je tamo
pa da u trenu osjetit slobodu
i čuti okova svojih raspuknuća zvuk.
Pa ko ptica letjet nebom
ko u snu ići prema zori
u svjetlost što se budi
napuštajući tamu svoju.

Sve bi drugo nebitno tad bilo,
iza sebe bi sve brzo ostavio
i bez želje za povratkom
grabio naprijed s osmjehom
nad morskim prostranstvom
i pod nebeskim svodom
letjet dalje za tobom
svjetlosti vječna i predivna
primi me u svoj zagrljaj
i ne ispuštaj nikada.

Život svoj ti predajem,
molim te, uzmi me k sebi
i čuvaj zauvijek
mene jadnog i ništavnog
primi uz svoj blagoslov
i vječnosti mi okusa daj
i ljubavlju me svojom spasi
sad idem tamo gdje Ti jesi
i nikad se više neću osvrtat na prošlost.

Hvala, hvala još jednom
život je moj konačno ispunjen…