Zov promjene

U oceanu nemira i patnje,
zaživio je trenutak sreće
što zapljusne obalu otoka pustog
gdje se nađoh poslije brodoloma.

Iz očiju punih tuge i tijela iscrpljena
zadnjim snagama dohvaćam pijesak.
Smiruje se srce moje što jecalo je dugo
za suhim i toplim mjestom.

Tek me sad nevolja snađe,
što ima se zbiti dalje,
al ovo je za me promjena željna
za čim odavna žeđa srce moje.

Grabim naprijed malo po malo,
shvaćam da je dalje teško ići,
al ne dam se nego dalje
novom životu želim prići.

Hoću li uspjeti, još ne mogu znati,
al znam već sam nekako
uspio othrvati se dubini
što povlačila me duboko dolje.

Za kraj stavljam novi početak
novu knjigu otvaram
jer nanovo sam rođen
i cijeli je život preda mnom.