Hram Božji

Dođi pred crkvu…
zastani na tren…
promisli gdje ulaziš…
to je kuća Gospodinova,
to je hram u kojem Bog živi,
tu čeka na dolazak naš.

Lagano se uputi unutra,
otvori vrata doma Gospodnjeg,
potraži posudu svete vode,
prstima uhvati nekoliko kapi
i znakom križa, kao kod krštenja,
posveti se Trojstvu.

Idi naprijed,
sve je tiho,
vidiš samo nekoliko ljudi
kako u tišini mole.
Netko sjedi, netko kleči,
a netko u kutu stoji.

Kreni i ti, smjesti se
kako najbolje znaš
za razgovor s Bogom.
U klupi poklekni
na molitvu kratku.
Pozdravi sa Oče naš,
nastavi pozdrav Mariji,
te slavu Svetoj Trojici.

Nastavi razmišljati,
promisli što ti treba,
što ti nedostaje,
kako bi onda mogao
upitati Gospodina za to.

Mirno, staloženo,
onako sasvim polako,
bez naglih pokreta,
u miru….

Odstrani buku svijeta od sebe
i pokušaj slušati tišinu
i budi i ti dio te tihe melodije.

Primi u srce lijek za svoj nemir,
za svoje probleme i strepnje,
za svoju bol i pretrpljene patnje,
kaži Gospode evo,
ovo svoje što imam predajem Ti,
predajem od sebe ono jedino
što imam…
a to je moja bijeda, moji grijesi.

Vidiš ima ih mnogo,
ni ne možeš se sjetiti svih,
jer ima ih previše,
preteški su, ne mogu ih više nositi,
vuču te natrag i stvaraju bol.

Pred tvoj Križ na kojem si visio
u patnji i agoniji trpio za nas,
za sve loše što smo ikad napravili,
za svaki naš krivi postupak,
prijestupe i propuste.
Za odbacivanja bližnjih
i neopraštanje, nedostatka ljubavi…

Natrpali smo svašta na sebe,
mnogo je tereta, breme je veliko,
ali evo nas Isuse, predajemo Ti
teret života svoga,
tu hrpu otrova naše duše pred Tebe,
pred tvoje svete probodene noge.

Izlijevaš svoje svete Kapi
na naše tegobe,
gledamo kako se mučiš,
kako te jedan po jedan grijeh
probada i kako sa sve većom
ljubavlju i milošću predaješ sebe.

Gledamo kako brišeš sve
i kako nestaje u tvome moru milosrđa.
Činiš nas sretnima,
učinio si nas lakšima
rasteretio si naša leđa,
iskrivljena pod teretom,
ranjena od boli.

Na ispovijedi kazujemo
što nas mori, što je naš prijestup,
čime smo ranili sveto Tijelo tvoje,
a na riječi tvog pastira:
odrješujem te tvojih grijeha
u ime Oca i Sina i Duha Svetoga…
osjetimo se laganima, slobodnima
i dostojna zvati se tvojima.

Hvala Ti Isuse,
hvala na svemu,
osjećamo tvoj Mir,
postajemo dio Tebe.
Naša si glava, naše si sve,
mi smo jedno u Tebi,
ako je jedan zastranio
svi patimo,
na sve nas to utječe,
a stalno to zaboravljamo.

Ne dopusti Gospodine
da se i jedan dio
otkine i izgubi,
budi milostiv,
smiluj se svima nama,
nismo te vrijedni, ali smo te željni,
po Isusu tvome Sinu, Oče
po njegovoj pregorkoj muci
neka se svaka duša spasi
i zahvaljuje ti u vječnosti.

Molimo za druge, svoje najbliže,
za njihove nakane, za bolje već danas,
po tvojoj volji Oče neka im budu
ispravljeni puti,
da se sklope u jedan koji vodi Tebi,
onaj strm, uski, trnovit, težak i dug,
uz Tebe postaje
ravniji, slobodniji, mekaniji, laganiji i kraći,
jer s Tobom hoditi ne znači
predati se užicima ovoga svijeta,
nego vapiti za onim što je gore,
što nas čeka, čemu se nadamo
i čemu smo predodređeni.

S Tobom je sve lakše,
s Tobom sve ide ljepše
i najveći problemi
ako ti se predaju
smanjuju se i prekriveni milošću
potpuno nestaju.
U predanju Bogu je spas.

Hvala ti Isuse, slavimo te Isuse.
Molimo Te pošalji Duha svoga
da zaživi radostan u nama
i po nama neka drugi vide da si tu.

Oče hvala ti što si uz nas,
što nas vodiš, što si tu,
hvala Trojstvu svetomu
hvala, slava i aleluja.

…

Zatražimo i majčin blagoslov,
njenu pažnju i molitve,
njen sveti zagovor.
Odvjetnice naša brani nas,
budi uvijek s nama.
Tvoje mile riječi, Sin tvoj neće zanemariti,
slušat će te blagošću djeteta
željan majčinog savjeta i toplih riječi.

Hvala ti Marijo jer se moliš za nas
i čuvaš nas grešne na ovome putu.
Kao majka blaga, kao ruža nježna
kao majka hrabra, u obrani svoje djece,
od tebe zlo bježi jer tebe se boji.
Tvoja poniznost pobjeđuje njegovu oholost.

Hvala ti Marijo, s tobom prema Isusu,
idemo u njegov zagrljaj.
Po Sinu idemo Ocu
koji nas kao izgubljenog sina
iz daljine vidi i pohita k nama,
pripravlja gozbu u našu čast,
iako je nismo dostojni.

Stoji, čeka i vjeruje da ćemo što prije doći,
ovaj je naš cijeli život povratak Ocu.
Gdje se tko trenutno nalazi ovisi o osobi,
o njenoj poniznosti,
jesmo li skupili hrabrosti za povratak
ili još u svojoj nebrizi za dušu svoju
lutamo svijetom.

Tek na pojavu problema koje nas udru
u glavu i dozovu k sebi,
osjetimo duhovnu glad, čujemo glas
i sjetimo se Oca.
Pomislimo kako i onaj najmanji
koji kao sluga služi
ima više od nas koji smo
sinovi Oca, djeca njegova.

Ohrabrimo se na povratak,
progutajmo ponos
i uputimo se na put svjetla
prema kući Očevoj.

I tako potrčiš nam u susret
sretan si, zahvalan si na tome,
hvala ti Oče blagi.
Oprostio si nam naše propuste i grijehe,
vidimo kako se raduješ
jer i ovaj tvoj sin i kćer bijaše izgubljen
pa vraćen, mrtav duhovno pa oživje.

Sad osjećamo tvoju blizinu,
tu si s nama, raduješ se,
radujemo se skupa.

Odjednom nam je na licu osmijeh,
blaženo zrači iz nas.
Tu svjetlost koji i drugi primijete
i drugi se nasmiješe
jer osjete blagost tvoju.

Podižemo se i krećemo nazad
ohrabreni u svijet.

Jer blagoslov Oca i Sina
i Duha Svetoga neka je uvijek s nama.

Bogu hvala
Amen.

……

Hram stoji, crkva zove,
Svetohranište čuva Tijelo
posvećeno na oltaru.
Tu čeka dolazak naš.
Kaže dođi bliže, priđi,
svjetlu se približi.
Kad vam zatreba tu sam za vas,
dođite, ja čekam.
Braćo i sestre
tu sam uvijek s vama…