Ivan preteča Krista

Dugo iščekivan od roditelja,
vapajima obasipali su Nebo:
Smiluj se nama, molimo te mi,
djetetom nas Bože blagoslovi.
Prikazan bit će Tebi Gospode,
a hvale imena Tvoga
bit će uvijek na usnama našim.

Dok je Zaharija svoju službu vršio,
navijesti mu Anđeo radosnu vijest,
uslišane su molitve vaše,
blagoslovi vas Gospodin!

Zanijemi Zaharija otac tvoj
jer mu srce posumnja u Riječ.
Razveseli se Elizabeta,
ta Bogu ništa nije nemoguće,
pa i pobijediti neplodnost
koju okolina prezre,
jer vjerovahu da je kazna od Boga,
ali u starosti Bog ih blagoslovi
i darova im željenoga sina.

…

U mjesecu šestom
stvaranja tvojega,
u pohode majci Djevica dođe.
U utrobi se sinak razveseli
i zaigra od sreće srce maleno
jer približilo se Gospodinu.
Razveseli se i majka
i Duhom nadahnuta,
hvalu svojoj rođakinji dade:

“Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje!”
“Tek što mi do ušiju doprije
glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti čedo u utrobi.”

Naviještao si još iz utrobe majke,
nerođen proričeš i Gospoda slaviš.
Crkva i danas jedinom među svetima,
uz Isusa i Mariju,
ROĐENJE sveto tvoje slavi.

Kod prikazanja u hramu
svi pitahu za ime tvoje.
Majka ti dade ime, a i otac s njome
se složi i povika Ivan će se zvati.
Dade Zaharija hvalospjev Bogu
kad mu se usta opet otvoriše:

“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj!”
“A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš pute.”
…

Kao mali dječak, izniman i mudar,
nisi bio kao druga djeca.
U pustinju si otišao i živio napušteno,
život svoj kao pustinjak si proveo.
Odjeven u devinu dlaku,
remenom opasan,
hranio se skakavcima i medom.
Odrekao se svega što ovaj svijet nudi.
Nije ti teško bilo Gospodinu se posvetiti.
Mario nisi za sebe, već samo biti onaj
koji na Boga ukazuje.

Kad si porastao,
počeo si prorokovat javno.
Tad okupljaše se ljudi oko tebe,
slušajući te ostanu u čudu.
Tko li je ovaj što ovako lijepo zbori?

Počeo si pokrštavat ljude
koji u Istinitost tvoju povjerovaše.
Živio si u Istini i tvoja djela
Bogu ugodna su bila.

Odjeknu riječi tvoje do ušiju farizeja,
pa poslaše vidjet tko si.
Nisi li ti Mesija obećani?
Jesi li Ilija ili koji od proroka?
Ta kaži tko si da znamo prosuditi.

Nisam neki od proroka vraćen nazad,
nit Ilija, a ni Mesija sigurno nisam…

Ja sam glas što viče u pustinji!
Glas koji čuje svatko tko želi
obratiti svoje pute…
PRST što pokazuje na Onog što ima doći.
Ne ja nisam dostojan,
ni poput sluge,
sandala njegovih odriješiti.

Ako nisi taj kojeg smo čekali,
tko ti dade ovlasti da krstiš?
Krštenje moje je za pokoru vašu.
Ja vas krstim vodom na obraćenje.
Tek priprema za Onog tko će vas krstiti
Ognjem Duha i isprati vam svake grijehe.

…

Čekao si dugo na dolazak Krista,
godinama marljivo naviještajući.
Izmoreno tijelo tvoje u pustinji
od sunca, samoće, čekanja i gladi,
al najviše od tvrdoće srdaca ljudi
koje si gledao kako živote
svoje uzaludno troše.

Sve si pripravio za susret.
Čekao si ponizno na trenutak svet.
I gle jednog dana
zaista pristupi Onaj
koga iščekivalo je srce tvoje,
jer Njegovo je vrijeme došlo
za početak poslanja svoga
i obznanjenja svijetu.

Stojeći ponizno u redu,
grješnicima okružen,
stane pred tebe.
Ivan u čudu ostane
“Ti mene trebaš krstiti, ne ja Tebe!”
a odgovor ponizan biva:
“Pusti. To je njima za svjedočanstvo!
Neka se ispuni što je pravedno.”

Pristupi Isus, stane u Jordan,
rijeku svetu židovima,
i uroni Tijelo čisto u vodu.
Rasparaju se Nebesa
odakle dođe glas gromoviti:

“Ti si Sin moj ljubljeni,
u Tebi mi sva milina!”
Sila odozgo Duha Svetoga
u obliku goluba sleti na Isusa.

Sveto Trojstvo objavljeno svima:
– Otac prozbori,
– Duh Sveti poleti,
– Sin se svijetu objavi.

Radovaše se srce tvoje
jer vidje Jaganjca Božjega
koji odnosi grijehe svijeta.
Sve sad tjeraš od sebe,
upućuješ ih ka Mesiji.
Za Njim idite, Njega u svem slijedite!

…

Ostao si još neko vrijeme naviještati,
prekoravajući grješnike.
I Herod te k sebi zvao,
šaljući po tebe.
Nisi se na to puno obazirao,
već ga prekori jer mnoga zla učini.
Zbog braka zabranjenog,
uzeo je ženu brata svojega
i mnoga druga nedjela
što pravde ne poznaju.

Dođi ovdje i priznaj se grješnim
tada će ti oprostiti Bog.
Istinu nije želio prihvatiti
i poniziti se,
pa te u bijesu svome uhvati
i u tamnicu baci,
al u strahu od ljudi
ipak te ne ubije.

Osjećao si, kraj je blizu.
Napravio si sve što si mogao.
Povlačiš se u utrobu tamnice.
Ne čuju se više riječi tvoje.
Mirno čekaš svoj svršetak.

Al još jednom,
pošalješ učenike svoje,
idite i pitajte:
“Jesi li ti Mesija ili drugoga trebamo čekati?”
Kad to i urade i mnoga čuda
Isusova posvjedoče,
odgovora dobiju.

Javite Ivanu što ste čuli i vidjeli:
“Slijepi progledaju,
hromi hode,
gubavi se čiste,
gluhi čuju,
mrtvi ustaju,
siromasima se navješćuje evanđelje.”

Isus nastavi:
O njemu je pisano, šaljem glasnika
pred licem tvojim
da pripravi put pred tobom.

Između rođenih od žene ne usta veći od Ivana,
a ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom
veći je od njega!

Čuvši poruku Isusovu,
razveseli se srce tvoje,
hvalu i slavu Bogu uputiš.
Znaš sad kako si ispunio
poslanje života svog.

…

Dok u blizini, u palači grijeha,
Herod zaveden ljepotom
kćeri svoje priležnice.
Ples njen zavrti mu glavu,
pa se zakle i obeća Salomi
sve za što joj srce žudi.
Sva blaga pa i od kraljevstva pola
dat će joj za nagradu.
Tvrdokorna je majka Herodijada nagovori,
jer ne mogaše istinu podnijeti
i prijekor krstitelja pravednog,
da joj donesu glavu Ivanovu.

Ražalosti se kralj zbog njihove želje,
pokušava je odgovorit od tog,
ali zbog zakletve dane
pred svjedocima svim,
Ivana Krstitelja ubiti dade.

Na pladnju grješnica dobije
Ivanov glavosjek.
Smrt se javi,
ali sada svetac si na nebu
i novi je spomendan u kalendaru.
Crkva te dva put slavi.

sv. Ivan Krstitelj
Božji Navjestitelj
Zavjeta Starog zaključitelj.

Ivan sada s Neba Boga slavi,
pokazujući dalje
na Jaganjca Otkupitelja grijeha
koji je naša nada, milost i utjeha.

Sv. Ivane Krstitelju
moli za naš spas.