Marija iz Magdale

Živjela si život grešni
u raljama ovog svijeta,
užicima obuzeta.
U naizgled mirnom svijetu
plovio je brod u tamu,
daleko od luke spasa.
Sama, bez vodstva si bila
i bez svjetla koji vodi,
izgubljena na pučini,
u mraku negdje u tuđini
slijedio je duše brodolom.

Ali tamo negdje u nutrini,
duboko u srcu, u tišini,
šaptao je glasak mali.
Gdje kod bi se učinilo
kako netko k sebi zove,
ali buka svijeta ovog
nadglasa lako savjest krhku.

Lađa davno izgubljena,
spremala se potonuti,
od svih već zaboravljena
i na propast osuđena,
olujama izmorena,
vukla dušu prema dnu.

…

Utihnu tad buka svijeta,
pojača se glasak mili,
sad tek čuješ da te zvao,
čekajuć te dozivao.

Vapiješ sad njemu jako,
vidiš drugog spasa nema.
Napuštena od svih sada
koji s tobom robovaše grijehu.

Vidiš sveto lice Onog
koji za zlo, ništa ti ne uzme,
milosrdnim glasom te pozove,
kao majka, pogled milo djetetu uputi.

Dođeš blizu, pred noge se baciš,
oplakuješ grijehe svoje,
od svih drugih prezrena si,
al ne mariš riječi njihovih,
jer te NE OSUDI Onaj tko za to vlasti ima.

Cjelivaš mu noge svete,
pomašću ih skupom pomaza,
dok svi drugi negoduju,
Krist te takvu blagoslovi.

Zle sad njene bivše pute,
u svete staze Milosni prepravi,
a druge prekori, jer djelo tvoje
svetije je mnogo od gunđanja njihova.

Za ukop, s pomasti Tijelo si pripremila,
na putu Krista s Križem si pratila,
trpila si zbog patnje Njegove,
jer znala si da i grijesi tvoji
muke su mu zadale.

…

Juriš hitro rano s jutra,
još jednom sa ženama
Isusa pohoditi.
Kad ugledaš Tijela nema,
žalost cijelu te obuze.

Gdje je Tijelo Raspetoga?
Kamo li ga sakriše?
Glas upita:
“Zašto plačeš? Koga tražiš?”.
Vidiš nekog pored sebe
upitaš ga tužno ti:
“Ako Tijelo sveto si uzeo,
kaži gdje je i ja ću ga uzeti.”
nadaš se, tu je blizu.

Kad Onaj se ukaže
kog tražilo je srce tvoje
i izreče tvoje ime:
“Marijo”, blago te pozove.
Tuga se u strah pretvori
nakon toga u čuđenje,
pa dalje u radost i veselje,
sada plačeš, al od sreće
i blaženo izustiš:
“Rabbuni” – Učitelja vidjela si…

Ukazao se Uskrsnuli,
predao je tebi čast,
prva ti ćeš posvjedočit
Slavu svoga Spasitelja.

Otiđi sad učenicima i javi im što se zbilo.
Sve za Tebe Bože Sveti, ispunit ću želju ovu,
jureći nazad preplašenim,
prvi glas, ti si svima.
Navijestiš im vijest radosnu:
“Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.”

Ova tlapnja žena
iz očaja priviđenje,
umislile sebi nešto,
pomisliše apostoli,
al upornost tvoja jaka
na provjeru ih natjerala.

Sad i drugi pohitaju
vidjet kamen odvaljen,
grob što prazan sada biva
i u njem povoje gdje leže,
vidješe i povjeruju…

….

Svu hvalu daješ Gospodinu,
Učitelju svome milom,
Zaručniku jedinome,
život njemu predala si
i odsad živi Krist u Tebi…

Sada Sveta Marija je Magdalena
svjedok svoga Uskrsloga Učitelja…