Svijetlo ili mrak

Na rubu noći i dana,
nebo mijenja boju u tišini,
a zvijezde i mjesec već se ugasiše,
dok se žarko sunce sramežljivo javi,
malo, po malo, na nebo se penje,
s danom novim pokuca na prozor.

Budite se ljudi moji!
I gle, evo sunce svoje zrake baca
na sve lijepo što se stvori
jednom davno da nam služi.

Budite se već sam tu!
Visoko me Bog postavi,
pa putujem prema vrhu,
dati ću vam svjetlost dnevnu,
ljubav Božju svakodnevnu.

…

Zar se vaše oko sklapa,
zar se vaše lice mršti?
Odbacujete mojih zraka,
zar vam smetam, zar da bježim?

Mraku vi se radujete,
po noći vam srce lupa
od radosti što me nema,
vama puno, puno draže,
gustog mraka što vam krije,
pijanstva vaših grješnih djela.

Zar ste mraku sebe dali,
zar se svjetlo vama gadi?
Od mene sad bježite
i od Onog tko me ovdje stavi,
ko da sam vam neprijatelj.

Svjetlo mrak il polumrak?
Mrak, mrak ništa više,
vama se u mraku biva,
pa ostanite onda s njim
vi spodobe mračne,
jer ste svjetlo odbacili
jer se vama tama mili…

Stopite se onda s njome,
neka vam tama dalje svijetli,
jer se odsad nitko neće
na vas više da se sjeti…

Ostanite zauvijek,
od sad dalje izgubljeni,
svijetlit ja ću samo onom
uistinu tko me traži…