Zov Raspetoga

Kroz prozor vidim svjetlo
dana koji se tek budi.
Uz svjetlost i
Križ se obrisima javlja,
malo po malo vidi se bolje.
I gle vidim Raspetoga!
Krvari i spušta glavu
govoreći: Žedan sam!
Žedan sam vaše utjehe…
Iz Ljubavi za Vas ja sam
se dao pribiti na ovaj Križ,
a vi iz ravnodušnosti prema Meni
zabijate čavle i probadate
dublje moje rane, svakodnevno.
Barem Ti, budi utjeha,
koliko misliš da je malo,
puno je ako radiš iz ljubavi.

Ohrabrujem se i izlazim vani
iz svoje sobe, gdje sam bio siguran,
u nesigurnost ovoga svijeta
i krećem za Tobom dragi Kriste.

Evo moje ništavne ruke
pružam prema tebi, pokušavam,
koliko znam i mogu…

Podižeš glavu i govoriš
Priđi bliže…

Daješ mi hrabrosti i idem brže,
trčim Ti ususret, iako se spotičem
nastavljam dalje prema tebi…

Iz Rana vidim teče Presveta Krv
i s Vodom se miješa.
Spasenje i patnja.
Otkupljenje i blagoslov.
Iscjeljenje i Posveta…

Zaista,
Gospodin moj i Bog moj…
Predajem se Tebi…
Potpuno Tvoj…
Zauvijek!