Zvona zvone

Malo mjesto uzdignuto,
na brdašce postavljeno.
U sredini zvonik stoji,
zvoni svima pjesmu svoju,
svaku dušu u blizini
k sebi zove, zvonko pjeva.

Ovdje u sredini vašeg mjesta
u središte duhovnog života
dođite na poklon Bogu Jedinome.

Riječi svete poslušajte,
srce svoje umirite,
dušu svoju napojite,
do Neba zahvaljujte
i radosno zapjevajte,
pjesmom glasnom Bogu svome
Spasitelju Presvetome.

…

Zvoni zvono neumorno,
stvara pjesmu svakodnevno,
ljude uči vremenu.
Na anđeoski pozdrav zove
na molitvu Majci našoj.

Na posljednji zbogom
u počinak vječni,
za pokojnima tužno jeca
sa svijeta ovog otpraćajući duše.

Zove sve u Nedjelju,
na svečanost svetog dana,
spominjući se Božjih djela.

Sveca svoga zagovor
i sa neba blagoslov
svim ljudima želi reći
u velikoj sreći
dođite i vidite.

Stoji zvonik ponosno
u mjestašcu malenom,
pjeva pjesmu hvale, slave
Bogu svome Jedinom.